fbpx

Što je igračka?

Igračka ili ne?

Najjednostavnije rečeno, igračka je svaki predmet koji se koristi u igri. Tu su lutke, plišane životinjice, slagalice, autići i lopte – pa i lonci, poklopci, konopci i razni stari dronjci. Dokaze za postojanje igračaka i svakojakih igara nalazimo od davnina i to u vrlo velikom broju kultura. Ima ih jednostavnih, ali i vrlo složenih – od običnog štapa koje će dijete zajahati kao konjića sve do sofisticiranih i složenih mehaničkih naprava poput modela željeznica i danas sve popularnijih dronova.

Dakle, pod uvjetom da ne ugrožava zdravlje i sigurnost igrača, bilo koji predmet koji se koristi za zabavu i igru može postati igračkom.

Igra je prirođena aktivnost svakog djeteta. Ako se za igru može reći da je posao djeteta, onda su igračke njegov allat. Kao što kaže izreka za alat, nije nam naodmet potražiti pravu igračku za pravu vrstu igre. Što je igračka jednostavnija, dijete je u većoj kontroli nad igrom što mu otvara mogućnosti za raznolike vrste igara čime se, dakako, potiče mašta i razvijaju kreativne vještine.

Igračke nisu samo za igru

Igračke su omiljene prvenstveno zato što je zabavno igrati se njima, no činjenica je da igračke pomažu djeci u mentalnom i fizičkom razvoju. Gurajući kolica, dijete razvija motoričke sposobnosti. Kad preskače konop, ono radi na poboljšavanju koordinacije pokreta. Trudeći se da na jednoj nozi stoji dok drugom udara loptu ili pak učeći voziti bicikl dijete se uči održavanju ravnoteže. Slaganjem slagalica ili kockica za igru vježbaju se precizne kretnje i fina motorika prstiju.

Oponašanje je druga važna komponenta igre. Djeca se vrlo često igraju igračkama oponašajući ono što odrasli rade. U igri oponašaju ono čemu su svakodnevno izložena te tako uče o svijetu koji ih okružuje. Igračke su od integralne važnosti za razvoj djece kroz učenje i stjecanje različitih vještina i sposobnosti, te što je najbolje – pokazuju da učenje jest i može biti zabavno.

Igračka je neizbježno i važno pomagalo u dječjem svijetu. U najranijoj dobi, djetetu je igračka često oslonac, utjeha, “prijelazni objekt” (u stručnoj psihološkoj terminologiji) koji mu je veza s obitelji onda kada dođe vrijeme prvog duljeg odvajanja od obitelji (na primjer u jaslicama ili vrtiću). Najdraža će igračka djetetu pružiti osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, pružit će mu društvo i podsjetiti ga na dom i obitelj.

Sve igračke nisu stvorene jednake

Lako je pogubiti se u nepreglednom moru ponude igračaka, a još je lakše zaboraviti da je većina igračaka stvorena s posebnom namjenom na umu. Najjednostavnije rečeno, igračke možemo podijeliti na senzorne, motoričke, senzorno-motoričke i didaktičke.

Senzorne su one koje od najranije dobi razvijaju glavna osjetila (znate li da ih zapravo imamo i do 20?) – dodir, vid, sluh, pa i čak i njuh i okus. Ove su igračke načinjene od različitih materijala koje dijete može dotaknuti i isprobati, te često i proizvode zvukove.

Motoričke igračke razvijaju finu i grubu motoriku. Namijenjene su čestoj i aktivnoj igri te su napravljene od materijala različitih oblika i boja. Senzorno-motoričke razvijaju i osjetila i motoriku. Obično su napravljene od različitih materijala, ali moraju biti moći podnijeti i grublje manipuliranje poput hvatanja, bacanja, gaženja i sličnih nepodopština.

Didaktičke igračke uvode djecu u jednostavne oblike učenja. Smišljene su oko jednog određenog pravila koje može biti jednostavno ili pak nešto kompleksnije koje u idealnoj situaciji dijete usvaja slijedeći zadanu uputu. U nedostatku slobodnog vremena roditelja ili pak iz komocije, suvremene medijske igračke poput igraćih konzola, tableta, smartphonea i sličnih naprava postale su dio života mnoge djece predškolske dobi (počevši već od druge godine).

Medijske igre i igračke pogoduju razvitku misaonih funkcija, no to su prečesto tek pasivne aktivnosti, dok postoji cijeli niz drugih igara u kojima se raznolike misaone funkcije razvijaju u integraciji s drugim vještinama i tako dolaze više do izražaja.

Do druge godine života trebalo bi izbjegavati medijske igračke i koncentrirati se na fizičke igre i igračke koje razvijaju kognitivne, senzorne i motoričke sposobnosti, te kasnije postupnim doziranjem uvoditi upotrebu računala i televizije.

Prije kupnje dobro je znati …

Pojedine igračke poput lutki ili plišanih igračaka prate dijete od najranije dobi, ali rijetko ostaju iste. Mijenjaju se počevši od materijala od kojeg su izrađene, veličine i težine pa i preko njihove uloge u igri i načina na koji potiču maštu. Lutke su na primjer u početku vrlo jednostavne, načinjene najčešće od tkanine kako bi djetetu pružile osjećaj topline i sigurnosti, dok se kasnije varijante mogu podičiti širokom paletom estetskih elemenata kao i snažnom spolnom pa i rasnom odrednicom.

Pri kupnji igračaka treba obratiti pozornost na to potiče li i u kojem obliku igračka dijete na aktivnost, pomaže li u uspostavljanju kontakta s drugom djecom i odraslima, te naravno – potiče li maštu i izaziva li pronalaženje novih, kreativnih rješenja.

Naposljetku, izrazito je važno koliko je igračka sigurna – šteti li dječjem zdravlju, u smislu vrste materijala od kojeg je izrađena, boje kojom je obojena, sitnih dijelova koje bi dijete moglo progutati, ispunjava li osnovne higijenske zahtjeve, izaziva li buku (koja i najbrižnijim roditeljima u vrlo kratkom roku može početi ići na živce), te koliko je trajna. (Svi se sjećamo one najdraže igračke koju je kraj, bez naše krivice, prebrzo snašao).

Toliko od nas za ovaj put na temu definicije i klasifikacije igračaka. Nadamo se da ste nešto naučili i da smo vam pomogli pri eventualnom odabiru prave igračke za vaše mališane. Želimo vam zabavnu i pametnu igru!

Start typing and press Enter to search

Shopping Cart

Nema proizvoda u košarici